PROGRAM „U FOKUSU“ UNDERHILLFESTA I CENTRA ZA ŽENSKA PRAVA

U ovogodišnjoj selekciji „Centra za ženska prava“ i Festivala „Underhill“, publika će imati priliku da pogleda 3 filma i učestvuje u propratnim diskusijama.

Tema filma „Veće od traume“ su potresne životne priče i proces oporavka tri žene iz Vukovara koje su silovane tokom rata devedesetih. Rediteljka Vedrana Pribačić i producentkinja Mirta Puhlovski tri godine su pratile rad programa psihološkog osnaživanja „Ja sam mnogo više od moje traume“, čiji je cilj bio da polaznicama povrati  dostojanstvo i povjerenje izgubljeno tokom rata, pomažući im da prevaziđu identifikovanje sa traumom koju su preživjele i fokusiraju se na sadašnjost i budućnost, bez bola, konflikta i tenzija. Film govori o tome kako su preživljeni užasi i nakon trideset godina utkani u osjećanja, misli i tijela silovanih žena, ali i o ogromnom značaju terapije uz pomoć koje je, čak i trideset godina kasnije, moguće prevazići traumu i krenuti dalje.

Film “Voljeti Patrišu Hajsmit” (režija: Eva Vitija) je priča o ljubavnim vezama čuvene spisateljice Patricie Highsmith, koju su proslavile ekranizacije njenih djela u režiji Hitchcocka, Clémenta i Minghella. Film je koncipiran na autorkinim dnevničkim zapisima, isječcima iz intervjua i televizijskih nastupa. Međutim, selektivni odnos rediteljke prema materijalu odaje fascinaciju umjetničkim likom koja zamagljuje realni dozivljaj stvarne osobe koja stoji iza umjetničkog djela – kao sto je bio slučaj sa mnogo poznatih autora u istoriji a i u savremenom životu, kojima su se brutalnosti ili nekorektnosti iz stvarnog života opraštale zbog kvaliteta umjetničkih ostvarenja ili popularnosti.  Tako I ovaj film, fokusiran vise na privatni zivot nego na umjetnost, iskljucuje iz naracije otvoreni antisemitizam spisateljice, kao i neke detalje iz privatnog života koji nisu u skladu sa romantičnom predstavom rediteljke. Sa druge strane, film govori o društvenom neprihvatanju istopolnih veza, navodeći nas da se zapitamo da li neke društvene predrasude sputavaju naše građanske slobode i čine društvo neravnopravnim.

Kombinovanjem porodičnih snimaka koje je snimao njen otac u želji da zabilježi najljepše trenutke porodičnog života i novog, sopstvenog video materijala, u filmu „Život kao i svaki drugi“ rediteljka Faustine Cros slika neidealizovani porodični portret. Fokusirajući se na ugao posmatranja svoje majke, koja, odustajući od profesionalnog života zarad brige o porodici godinama polako tone u depresiju, autorka na intimi sopstvene porodice gradi snažan politički stav. Neravnopravna podjela „domaćeg“ rada i  činjenica da žene dan danas moraju da „biraju“ između privatnog i poslovnog života je ogromna prepreka ispunjenju kreativnih potencijala žena.

Zato što je hrabro uprla pogled u svoju porodicu, u želji da razumije svoju majku – bilo koju majku; Za to što je naučila da vidi svoju majku onako kako njena majka vidi sebe – bilo koju ženu; Jer je naučila nove novu priču o svojoj porodici i sebi. U potrazi za razumevanjem porodičnog bola, ovaj film daje glas iskonskom vrisku žena, žena i majki svuda“. (Obrazloženje žirija za dodjelu nagrade „Silver Dove”)

Dodatne informacije o filmovima možete pronaći u programskom rasporedu festivala.

About WOMEN’S RIGHTS CENTER

Centar za ženska prava je neprofitna, nestranačka, nereligiozna organizacija koja se bori za suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama i njihov pristup pravdi, razvijajući rodno-ravnopravne demokratske prakse i saradjujući sa svim relevantnim domaćim i medjunarodnim akterima u Crnoj Gori.”

Naša vizija: Rodna ravopravnost, pristup pravdi i društvo bez nasilja nad ženama – naša stvarnost!