Francuska, Bugarska /2018/ 83′

REDITELJKA: Bojina Panayotova

SNIMATELJI: Bojina Panayotova, Xavier Sirven

MUZIKA: Emilian Gatsov

PRODUCENTI: Roy Arida, Arnaud Dommerc

PRODUKCIJA: Stank, andolfi

FESTIVAL: BERLINALE

Bojina je imala osam godina kada je pala Gvozedena zavjesa 1989. godine. Ubrzo nakon toga njen otac, umjetnik, seli se sa njom iz Bugarske u Pariz. Dvadeset godina kasnije ova mlada žena vraća se sama u Sofiju s namjerom da sve dokumentuje. Osjeća da postoji nešto neizrečeno u istoriji njene porodice. Zašto su uvijek bili u mogućnosti da putuju? Jesu li njeni roditelji bili privilegovani? Bojina počinje da ih suočava sa neprijatnim pitanjima. Otkriva da je dobar prijatelj njene majke radio za tajnu službu Bugarske i da su se često sastajali kako bi je ispitivao za njene kontakte u inostranstvu; takođe saznaje da je njen otac prodavao svoje slike članovima tajne službe. Sa visokim stepenom samorefleksije, Bojina kopa dublje u istoriju svoje porodice i upada u raspravu sa svojim roditeljima koja eskalira u svađu o lojalnosti, postkomunističkoj aroganciji i pravu na sopstvenu istoriju.

Program U FOKUSU u saradnji sa NVO Centar za ženska prava.

Bojina Panayotova

Bojina Panayotova

Rođena je 1982. godine u Bugarskoj. Imala je osam godina kada je stigla u Francusku. Studirala je filozofiju u École Normale Supérieure nakon čega je upisala režiju u filmskoj školi La fémis. “Vidim crvene ljude” je njen prvi dugometražni film, izabran za Panorama program, Berlinale 2018.