Njemačka, Liban, Sirija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar/ 2017/ 85’

REŽIJA: Ziad Kalthoum

SCENARIO: Ziad Kalthoum, Talal Khoury, Ansgar Frerich

KAMERA: Talal Khoury

MONTAŽA: Alex Bakri, Frank Brummundt

PRODUCENTI: Ansgar Frerich, Eva Kemme, Tobias Siebert, Mohammad Ali Atassi

PRODUKCIJA: BASIS BERLIN Filmproduktion GmbH, Bidayyat for Audiovisual Arts

FESTIVALI I NAGRADE:

  • Nyon Visions du Réel 2017 – Grand Prix;
  • Međunarodni filmski festival u Camdenu 2017 –Nagrada Harrell za najbolji dugometražni dokumentarni film;
  • Filmski festival u Adelaideu 2027 – najbolji dokumentarni film;
  • Međunarodni filmski festival u Dubaiju 2017 – Nagrada Muhr za najbolji dugometražni dokumentarni film;
  • Nagrada DAS, Doc Alliance Selection; Filmski festival u Valetti 2017 – posebno priznanje;
  • Festival dokumentarnog mediteranskog filma u Širokom Brijegu 2017 – Grand Prix;
  • Međunarodni filmski festival u La Roche-sur-Yonu 2017 – nagrada u konkurenciji New Waves;
  • L’ALTERNATIVA Festival nezavisnog filma u Barceloni 2017 – nagrada Don Quixote za najbolji dugometražni film.

Dok sirijski građevinski radnici grade u Bejrutu neboder, njihove kuće stradaju u bombardovanju. Oružani sukob u Libanu je završen, ali onaj u Siriji još traje. Radnike uveče zaključavaju na gradilištu i ne smiju izaći nakon 19 sati. Libanska vlada uvela je policijski čas za izbjeglice. Tim sirijskim radnicima jedini je kontakt s spoljnim svijetom rupa kroz koju ujutro izađu kako bi počeli novi radni dan. Odsječeni od domovine, uveče se okupljaju oko malog televizora kako bi saznali novosti iz Sirije. U strahu i sa strepnjom podnose uskraćivanje najosnovnijih ljudskih i radničkih prava nadajući se drugačijem životu.

Ziad Kalthoum

Ziad Kalthoum

Rođen je u Homsu 1981. godine. Nakon završetka studija filma režirao je svoj prvi kratkometražni dokumentarni film “Oh, My Heart” (2011). Prvi dugometražni dokumentarac “The Immortal Sergeant” (2013) snimio je na odsluženju obaveznog vojnog roka, u vrijeme početka građanskog rata u Siriji. Kad je 2013. godine pobjegao iz sirijske vojske jer je odbio da se bori protiv vlastitog naroda, prebjegao je u Bejrut i počeo da snima nagrađivani film “Ukus cementa” (2017).